Bipartitni socijalni dijalog
Bipartitni socijalni dijalog podrazumijeva interakciju samo dviju strana, što se u praksi najčešće odnosi na interakciju između poslodavaca i sindikata. Bipartitni dijalog uglavnom ima za cilj kolektivno pregovaranje.
Gospodarsko – socijalno vijeće (GSV)
Tripartitni dijalog u nekom obliku u Hrvatskoj postoji od 1993. godine. On je formaliziran osnivanjem Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV), kao službenog nacionalnog tripartitnog tijela 1994. godine.
Industrijski odnosi
Taj pojam javlja se sredinom 80-ih godina 19. stoljeća u SAD-u, ali u širu upotrebu ulazi oko 1910. godine, kada tadašnji američki predsjednik Wilson saziva tripartitnu komisiju pod nazivom „Komisija o industrijskim odnosima“ (Commission on Industrial Relations). U vrijeme kada većina zaposlenih u razvijenim zemljama ne radi u industriji, nego u različitim uslužnim djelatnostima, sam termin čini se neadekvatnim. Zbog toga neki autori, uglavnom europski, češće koriste pojmove kao što su „radni odnosi“ (labor relations) ili „zaposlenički odnosi“ (employment relations), no izvorni je termin još uvijek uvrježeniji u znanstvenoj literaturi. U domaćoj stručnoj javnosti za to se područje češće koriste pojmovi iz dviju disciplina koje su do nedavno imale dominantan utjecaj na te teme u javnosti, a to su pravo, koje koristi pojam „kolektivni radni odnosi“, i ekonomija, u kojoj se ta problematika istražuje u okviru „upravljanja ljudskim resursima“.
Kolektivni ugovor
Kolektivni ugovor je poseban izvor prava (postoji samo u radnom pravu). Sklapaju ga ugovorne strane, a djeluje prema svim radnicima. Na strani radnika kolektivni ugovor sklapaju isključivo sindikati, a na strani poslodavca mogu biti Vlada Republike Hrvatske, udruga poslodavaca, pojedini poslodavci ili lokalna uprava (npr. vrtići). Stranke kolektivnog ugovora određuje Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata.
Međunarodna organizacija rada
Međunarodna organizacija rada (MOR) je tripartitna međunarodna organizacija u kojoj zemlje članice imaju predstavnike vlada, poslodavaca i radnika, u omjeru 2:1:1. Konvencije Međunarodne organizacije rada (MOR) predstavljaju međunarodne ugovore i kao takve sukladno članku 141. Ustava Republike Hrvatske, ako su ratificirane i objavljenje, predstavljaju dio pravnog poretke u Republici Hrvatskoj i po pravnoj su snazi iznad zakona.
Pravo
Pravo možemo dijeliti na objektivno i subjektivno. U tom smislu, praktična definicija prava (za povjerenike i radnike, ne za pravne teoretičare) jest sljedeća: Pravo (tj. subjektivno pravo) je ono što se može ostvariti putem suda, odnosno prisilnim putem. Ono što se ne može ostvariti nije pravo (pravda, logika itd.).
Sindikalni povjerenik
Sindikalni povjerenik je radnik koji je u radnom odnosu kod poslodavca i ima pravo štititi i promicati prava i interese članova sindikata. Poslodavac je dužan povjereniku omogućiti pravodobno i djelotvorno ostvarenje tih prava te pristup podacima važnim za njihovo ostvarenje, a povjerenik svoja prava mora ostvarivati na način koji ne šteti poslovanju poslodavca.
Sindikalni predstavnik
Sindikalni predstavnik ima ista prava i obveze kao sindikalni povjerenik, ali nije radnik poslodavca i ne može zamijeniti radničko vijeće.
Široki socijalni dijalog
Široki socijali dijalog podrazumijeva interakciju između triju strana (poslodavaca, sindikata i vlade) koja se bavi širim socijalnim i ekonomskim pitanjima. Kada su u takav socijalni dijalog uključeni i drugi akteri, kao što su nevladine organizacije ili druge interesne skupine, onda se to naziva sveobuhvatnim socijalnim dijalogom.
Socijalni dijalog
Međunarodna organizacija rada pod socijalnim dijalogom podrazumijeva bipartitni ili tripartitni dijalog na bilo kojoj razini koji kao partnere uključuje poslodavce, sindikate i eventualno vlast bez obzira na ciljeve tog dijaloga.
